Бискуп Шкворчевић: Истину о Јасеновцу не сводити на фактографско питање броја убијених и величину злочина

Crkva s velikom osjetljivošću s jedne strane osuđuje teške zločine u jasenovačkom logoru, te jednakom mjerom i upornošću osuđuje i sve druge zločine počinjene s bilo koje strane i na bilo kome u vrijeme i nakon II. svjetskog rata, na bleiburškome i drugim križnim putovima. U isto vrijeme Crkva se na svim razinama treba zauzimati za cjelovito i objektivno istraživanje žrtava Jasenovca i drugih mjesta stradanja nedužnih ljudi, kako za vrijeme NDH tako nakon II. svjetskog rata, radi dostojanstva samih žrtava i radi istine, rekao je biskup Škvorčević

glas-koncila

Jasenovac – Na „Žalosni petak“ prije nedjelje Cvjetnice, 11. ožujka, u Jasenovcu je održano središnje pokorničko-molitveno slavlje Požeške biskupije prigodom Dana obnove čišćenja pamćenja i spomena mučenika. Uz domaćeg biskupa Antuna Škvorčevića, predvodnika slavlja, sudjelovao je đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit Đuro Hranić, umirovljeni nadbiskup Marin Srakić, srijemski biskup Đuro Gašparović, generalni tajnik Hrvatske biskupske konferencije Enco Rodinis i njegov zamjenik Fabijan Svalina, kanonici požeškog Stolnog kaptola na čelu s prepoštom Josipom Devčićem te svećenici Novljanskoga dekanata predvođeni dekanom Milanom Vidakovićem. Slavlju su se pridružili i svećenički aspiranti iz požeškog Kolegija te brojni hodočasnici, među kojima mnogo djece i mladih iz župa Novljanskoga dekanata zajedno s vjernicima jasenovačke župe na čelu sa župnikom Đurom Cvitićem. Biskup Škvorčević u pozdravu je istaknuo kako dolaskom na hodočašće Gospi Jasenovačkoj i okupljanjem u jasenovačkoj župnoj crkvi na središnje molitveno-pokorničko slavlje, potaknuto pozivom utemeljitelja Požeške biskupije, pape Ivana Pavla II. prigodom Velikog jubileja 2000. godine, žele pokorom, molitvom, kajanjem i praštanjem odgovoriti na progone, zatvaranja i ubojstva koja su se dogodila u vrijeme totalitarnih sustava dvadesetog stoljeća, napose Jasenovcu kako bi se izdigli iznad nanesenog zla, bili duhovno slobodni i u čistom pamćenju iskazali poštovanje prema svakoj žrtvi bilo koje vjere i nacije, moleći Božje milosrđe i za počinitelje zla.

U homiliji biskup Škvorčević kazao je kako im je na molitveno-pokorničkom slavlju u Jasenovcu prigodom Dana obnove čišćena pamćenja i spomena mučenika na poseban način u mislima i srcu papa Ivan Pavao II. te da je ta korizmena postaja jedna od sastavnica Požeške biskupije u pripravi za njegovo proglašenje svetim. Ispripovjedio je događaj koji svjedoči povezanost pape Ivana Pavla II. s Jasenovcem. Tijekom pohoda „Ad limina“ u mjesecu ožujku 1999. godine u Rimu Sveti Otac pozvao je za stol u svom domu biskupe Hrvatsko-slavonsko crkvene pokrajine. U jednom trenutku izrazio je zanimanje za Jasenovac te su biskupi bili na svoj način zatečeni i nitko nije žurio bilo što reći. Nakon određenog vremena Papa je ponovno spomenuo Jasenovac. Reagirao je zagrebački nadbiskup Josip Bozanić te kazao da je za stolom prisutan i biskup na čijem se području nalazi Jasenovac te da bi on možda mogao nešto o tome reći. Biskup Škvorčević spomenuo je kako je prihvatio izazov i kazao Svetom Ocu: Vi ste Poljak, iz bližega poznajete Auschwitz i druge nacističke logore te dobro razumijem Vaše pitanje. Ali, dodao je, kod nas je sve složenije i zamršenije, pa tako i jasenovački logor. Sa završetkom II. svjetskog rata nacistički logori prestali su djelovati u Europi, a Jasenovac je bio zatvoren tek nekoliko godina nakon toga. Pored toga, komunističke vlasti zbog ideoloških i nekih drugih razloga nisu dopustile slobodno i objektivno njegovo istraživanje te do danas nemamo cjelovite istine o tom logoru. Istaknuo je kako se na žrtve gledalo prvenstveno kao na brojeve s kojima se manipuliralo za određene nacionalne račune i ideološke obračune te su one tako postale ponovno žrtvama lišene dostojanstva. Još je dodao, da u tim okolnostima ni Crkva nije bila slobodna izjašnjavati se o Jasenovcu, jer joj je bio dodijeljen ideološki pristup kako bi i ona služila nekim mračnim ciljevima. Izvijestio je Svetog Oca da je Hrvatska biskupska konferencija s obzirom na žrtve Jasenovca i žrtve komunističkih masovnih ubojstava iznijela jasne evanđeoske stavove u svom Pismu o pedesetoj obljetnici završetka II. svjetskog rata godine 1995. Zahvalio je Svetom Ocu za poticaj koji je dao u Zagrebu godine 1994. i koji je ugrađen u spomenuto biskupsko Pismo: „Tražiti oprost i sam oprostiti tako bi mogla biti sažeta zadaća koja je pred svima, ako se žele postaviti čvrste pretpostavke za postizanje istinskog i trajnog mira“. Zajedno su zaključili da ostaje mučno pitanje: Što je istina o Jasenovcu? Biskup Škvorčević istaknuo je kako vjeruje da „bl. Ivan Pavao II. danas iz vječnosti zajedno s nama postavlja pitanje, zašto još uvijek nema cjelovite istine o Jasenovcu te s nama moli i hrabri nas na jasan evanđeoski odgovor“.

Biskup je zatim kazao kako i tom prigodom želi istaknuti važnost da Crkva s velikom osjetljivošću s jedne strane osuđuje teške zločine u jasenovačkom logoru te jednakom mjerom i upornošću osuđuje i sve druge zločine počinjene s bilo koje strane i na bilo kome u vrijeme i nakon II. svjetskog rata, na bleiburškome i drugim križnim putovima. istodobno Crkva se na svim razinama treba zauzimati za cjelovito i objektivno istraživanje žrtava Jasenovca i drugih mjesta stradanja nedužnih ljudi, kako za vrijeme NDH tako nakon II. svjetskog rata, radi dostojanstva samih žrtava i radi istine. Pritom treba imati na umu Isusovu riječ u Ivanovu evanđelju: „Istina će vas osloboditi“ (Iv 8,32), ali tako da istinu ne svodi na faktografsko pitanje broja ubijenih ljudi i veličinu počinjenog zločina. Dodao je kako taj navod nije primjereno primjenjivati na spomenutu razinu istraživanja stvarnog zlodjela u Jasenovcu i na drugim mjestima, jer se on u evanđeoskom tekstu odnosi na vjeru u Isusa Krista, na one koji prihvaćaju njegovu riječ i kao njegovi učenici upoznaju istinu koja oslobađa. Sasvim je izvjesno da i kad se jednom dođe do objektivne istine o Jasenovcu i o drugim mjestima ljudskih stradanja pod različitim političkim zastavama, to neće značajnije promijeniti pristup žrtvama ukoliko se ne učine još neki drugi važni koraci, kazao je biskup.

Spomenuo je kako Pilatovo pitanje upućeno Isusu: „Što je istina“ (Iv 18,38), postavljeno u ciničnom ili dobronamjernom smislu, pomaže da bolje razumijemo koja istina oslobađa. Isus odgovara rimskom upravitelju: „Ja sam se zato rodio i došao na svijet da svjedočim za istinu. Tko je god od istine, sluša moj glas“ (Iv 18,37). On se dakle ne bavi istinom kao filozofskom spoznajnom kategorijom niti istinom kao znanstveno provjerenom informacijom, nego kao stvarnošću među-osobnog dijaloga i objave, pokrenute iz Božje onostranosti. Štoviše, on istinu proglašava osobnom kategorijom te za sebe kaže: „Ja sam istina“ (Iv 14,6). Među-osobnosti pripada ljubav pa sv. Pavao tumači Efežanima da je potrebno „istinovati u ljubavi“ (usp. Ef 4,15), dok sv. Ivan u svojoj Prvoj poslanici potiče na „ljubav u istini“ (usp. 3,18). Stoga „laž“ nije samo negacija istine, nego je ujedno i mržnja, zbog čega sv. Ivan napominje: „Tko mrzi brata lažac je“ (usp. 4,20). Ne ulazeći u svu širinu pitanja istine u Svetom pismu, moguće je na temelju rečenog ustvrditi da ona nadilazi stvarnost spoznajne naravi, da je ukorijenjena u ljubavi i to onoj koja se objavila u Isusu Kristu kad je dao sebe za nas dokraja do u smrt i pomirio nas s Bogom i međusobno.

Biskup je zatim rekao da onaj tko je od istine u Jasenovcu i na drugim mjestima nedužnih ljudskih stradanja, i sluša Isusov glas pristupa žrtvama s ljubavlju i s poštovanjem, a prema onima koji su im nanosili zlo s kajanjem i praštanjem, te tako ne dopušta da žrtve budu brojevi nego osobe uzdignute u svom dostojanstvu, nošene u čistoći pamćenja, oslobođene diktata počinjenog zla. To je evanđeoski pristup Jasenovcu po modelu čišćenja pamćenja pape Ivana Pavla II. Takav pristup istini u brojnim mjestima stradanja nedužnih ljudi na našem prostoru trebao bi biti prepoznatljiv u djelovanju kako Katoličke tako i Pravoslavne Crkve, kojima je posebnost upravo duhovno poslanje primljeno od Isusa Krista: promicati praštanje i pomirenje. Pitanje je jesmo li sposobni učiniti taj proročki iskorak, ili će nas netko drugi preteći s nekih svojih naslova, spomenuo je biskup.

Istaknuo je kako smo svjedoci da i danas pojedina nacionalna zajednica nastoji istraživati svoje žrtve iz teških vremena stradanja a ignorira žrtve drugih, te historiografija uglavnom ustrajava na toj jednostranosti. Dodao je kako želi ponoviti upozorenje hrvatskih biskupa u Pismu o 50. obljetnici završetka II. svjetskog rata: „Nije glavna težina pitanja u tome kako žaliti žrtve vlastite zajednice i kako prepoznati krivnju druge zajednice. Hrvati i Srbi, katolici i pravoslavni, muslimani i drugi pred težim su moralnim pitanjem: Kako žaliti žrtve druge zajednice, kako priznati krivnju u vlastitoj zajednici? A zatim: Kako okajati krivnju, kako zadobiti oproštenje Božje i ljudsko, mir savjesti i pomirenje medu ljudima i narodima? Kako započeti novo doba osnovano na pravednosti i istini?“ Biskup je zaključio kako i danas u Jasenovcu iskrenošću vjerničkog srca s jednakim žaljenjem pristupamo svakoj žrtvi, moleći da dođe čas kada ćemo moći zajednički i s istom ljubavlju u Isusu Kristu oplakivati svaku žrtvu bilo koje vjere i nacije, međusobno si praštati i promicati pomirenje, moliti i za počinitelje zla na bilo kojoj strani. Poželio je da nam u tim nastojanjima pomogne Isusova Majka svojim zagovorom i požuri čas ostvarivanja civilizacije ljubavi koju je tako zauzeto promicao papa Ivan Pavao II.

Nakon pričesti uslijedila je marijanska procesija kojom su hodočasnici iskazali Isusovoj Majci odanost i zahvalnost što je majčinski trajno prisutna u svim životnim teškoćama hrvatskog naroda te je na svoje ruke primala sve patnike i u srce pohranjivala njihove žalosti i boli, bila njihova utjeha. Po povratku u crkvu biskup Škvorčević je činom predanja povjerio Mariji sve žrtve prošlosti te pojedince, obitelji i narod u sadašnjosti. Potom je zahvalio na sudjelovanju biskupima, svećenicima, redovnicama i brojnim drugim vjernicima, osobito hodočasnicima, djeci i mladima, istaknuvši kako po služenju i zagovoru Isusove Majke iz Jasenovca odlazimo bistriji u srcu i duši, pročišćeni milošću Isusova križa.

(Глас концила, 12. 4. 2014)



Категорије:Вести над вестима

2 replies

  1. Ако осуђујете злочине, што посвећујете зтлочинце???
    Ђуро Пракљача

    Свиђа ми се

  2. Врло је типична подмукла лукавост овог високог функционера римокатоличке цркве. Он узима историјат Јасеновца као целину – од његовог формирања 1941 г., па до његовог затварања (по њему, доста времена по завршетку 2. Светског рата) ? На чију наивност он и његови ватикански претпостављени рачунају?
    Неопходно је то питање поделити на 2 потпуно међусобно независна дела:
    1. Период НДХ (1941-мај 1945). У њему је хрватска влада спроводила систематски геноцид над Србима под хрватском влашћу, уз свесрдно одобравање и учешће свештенства и редовништва римокатоличке цркве, а Јасеновац је само једна (а далеко од тога и једина, али јесте највећа) од локација најмонструознијих злочина Хрвата – римокатолика над православним Србима, у којима се број мртвих креће на стотине хиљада Срба.
    2. Наводни период од маја 1945 г. – до његовог наводног затварања. У том периоду су комунистички властодршци у њему наводно држали затворене Хрвате. Наводно су их и убијали, али ако је то чињено без суђења и пресуда, то се може квалификовати само као злочин нових властодржаца (у чијем руководству су на истакнутим позицијама још како учествовали и Хрвати – римокатолици). То сигурно није био ни геноцид, ни масовни злочин, и тај други наводни период функционисања логора у Јасеновцу нема тотално никакве везе са хрватским геноцидом над Србима током 1941 – 1945 г.
    Покушај римокатоличке цркве да споји ова два неспојива периода у једну целину и да „лије сузе“ над општим жртвама је прљаво, лицемерно и крајње увредљиво изазивачко пљување по успомени на српске жртве – али то никога ко макар и мало познаје природу римокатолицизма на Балкану не треба да изненађује.

    Свиђа ми се

Пошаљите коментар

Попуните детаље испод или притисните на иконицу да бисте се пријавили:

WordPress.com лого

Коментаришет користећи свој WordPress.com налог. Одјавите се /  Промени )

Google photo

Коментаришет користећи свој Google налог. Одјавите се /  Промени )

Слика на Твитеру

Коментаришет користећи свој Twitter налог. Одјавите се /  Промени )

Фејсбукова фотографија

Коментаришет користећи свој Facebook налог. Одјавите се /  Промени )

Повезивање са %s