Mate Bašić: Budala Gideon Greif vs. biskup Ćulibrk

Evo kako je episkop Ćulibrk – koliko je poznato, prvi na tako jasan način – progovorio o problemu srbijanskoga državnoga revizionizma i problemu srbijanske historiografske etike

Извор: Dnenvo.hr

גדעון גרייף tako se zove taj neki frajer, koji se specijalizirao za povijest holokausta, posebno za konclogor Osvjenćin u Poljskoj i tamošnji onomadni Sonderkommando, po Germanima nazvan Auschwitz, o čemu je kolokvijalno predavao na negdje na Schusterman Center for Jewish Studiesna University of Texas u Austinu 2011/12., pa pet godina kasnije, u siječnju 2017., sudjelovao u organizaciji nekakve izložbe o jasenovačkom genocidu počinjenom od strane hrvatskih ustaša, u obližnjemu New Jerseyu, e da bi, kad mu je već pošlo za rukom, u siječnju 2018., s nepoznatim novčanim tijekovima, ali hrabro i otvoreno, uspomoć Maloga Slobe (srbijanski ino-ministar Ivica Dačić), opet u sjedištu UN-a, suorganizirao još jednu izložbu pod ljupkim naslovom “Jasenovac – pravo na nezaborav”, a zbog čega je nagrađen Zlatnom medaljom Zasluga za narod Republike Srbije, dodijeljene mu osobno iz ručica trenutnoga doživotnoga srbijanskoga predsjednika Aleksandra Vučića, naravno, u povodu Dana državnosti Srbije (nota bene: izgleda da to više nije onaj jugoslavenski 29. novembar).

Taj nevjerojatni lik, čija se gotovo cijela biografija uspjela smjestiti u gornji uvodni odlomak, zove se Gideon Greif, a njega je Dodikova Vlada Republike Srpske imenovala na čelo Komisije za “istraživanje stradanja svih naroda u srebreničkoj regiji u periodu od 1992. do 1995. godine”, pa je taj “jevrejski historičar” u intervjuu za Politiku – iznebuha okrenuvši temu, zapravo jasno pokazujući krajnji smisao svojega angažmana! – izjavio da je “broj ubijenih žrtava u Jasenovcu bio izuzetno veliki, dodajući da će se broj ubijenih morati povećati sa 700.000 ili 800.000 žrtava”, gdje je sigurno u pravu, ali samo ako je to slijedom naopakoga „poučka o Bleiburgu“, primjerice, Stjepana Mesića i SABAH-a – da je i nesretne zarobljene muslimanske civile u Srebrenici bilo opravdano masovno strijeljati, jer su njihovi ustaški očevi i djedovi prvo u Jasenovcu zaklali najmanje 1.000.000 srpske starčadi, ženskadije, Roma, Jevreja i odojčadi, a onda još toliko u Podrinju od 1992. do 1995., pa eto…

Filozofski gledajući, jedino tako Jasenovac 1941-1951. doista ima neke veze sa Srebrenicom 1995., pa je zaprepašćujuća očitost činjenice da nekakav bjelosvjetski potplaćeni potepuh, novovjeki אפרים זורוף Efraim Zuroff, majmun, gangster, lupež & papak, nekoga vampirski i nekrofilski zabavlja svojom ulogom u odvratnom povijesno-političkom remakeu jednoga staroga filma strave i užasa. Međutim, nekima, osobito kad su u prvom licu u 20. stoljeću zgromljenih nesrpskih množina, Gideon Greif nije baš simpa lik iz dječjih crtanih filmova ili stripova: od njega se na sebi svojstven način „ograđuje“ čak i Nemanja Emir Kusturica: – “Na pitanje da li će u realizaciju filma (nap. o Jasenovcu, 2020.) da bude uključen i poznati izraelski istoričar Gideon Grajf, Kusturica odgovara da bi on svakako mogao da bude dragocen saradnik”, kako je javila službena javna državna Vučićeva televizija RTS.

Prošli tjedan je, u opetovanom sumornom okružju u Srpskom društvu Privrednik usred Zagreba, ovaj put na inicijativu prof. dr. Dejana Jovića sa zagrebačkoga FPZ-a, upriličena još jedna od tamo uobičajenih povremenih tribina koje vodi Saša Kosanović, negdašnji novinar HRT-a, a danas novinar Novosti: najavljeno je da bi to trebao biti susret, dogovor, sporazum ili nešto slično između Arhiva Srba u Hrvatskoj, što je nekakva podinstitucija SNV-a, i beogradskoga Instituta za savremenu istoriju, čiji su se svi najavljeni igrači pojavili na terenu: dr. Predrag Marković, dr. Kosta Nikolić, dr. Ivana Pantelić i dr. Dragomir Bondžić. Ali začudo, iz Arhiva Srba nije se pojavio nitko, pa se snimka tribine na youtubeu pojavila pod dosjetljivim pričuvnim naslovom: „Nova istraživanja o suvremenoj povijesti Srba i Hrvata“.

Епископ славонски Јован на Привредниковој трибини у Загребу 17. 9. 2019. (Извор: Снимак екрана)

Cijeli SNV financira se iz hrvatskoga proračuna, ali je javnosti i dalje nepoznato čime se narečeni Arhiv Srba u Hrvatskoj bavi, tko su njegovi djelatnici, što se u njemu arhivira i što se tamo uopće radi. Jedino, po zadnjim podatcima – nakon što su ga dalmatinski podmukli birokrati sa splitskog Sveučilišta izbacili s njegove profesure, pa sad piskara kao marginalni kolumnist u Telegramu i u Novostima te povremeno osniva ultralijeve stranke bez budućnosti (Nova ljevica) i povremeno se blamira u intervjuima za teško opisive „regionalne“ medije – tamo je zaposlen ljevičarski aktivist i povjesničar dr. sc. Dragan Markovina. Gdje je taj voditelj Arhiva bio sad?

U malobrojnoj publici isticali su se stari Budimir Lončar, notorni Drago Carlos Pilsel te novinar Novoga lista i diplomirani povjesničar Tihomir Ponoš, a kao zvijezda koncepcijski nedomišljene večeri istaknuo se episkop pakračko-slavonski Jovan Ćulibrk (“svetovno Neven”), jedan od najobrazovanijih svećenika koji u Srpskoj pravoslavnoj crkvi uopće djeluju: rođen je 1965. u Zenici, pa je prve godine života proveo u Travniku, osnovnu i srednju školu završio u Gradiški, pa upisao književnost u Banjoj Luci, da bi studij kroatistike (jugoslavistike) završio u Zagrebu, gdje ga je privukla priča oko Poleta i način pisanja o pop-kulturi i gdje ga je svojedobno “Dejan Kršić upozorio na najvažniji tekst (američkoga marksističkog postmodernista) Fredrica Jamesona”, pa će njegovo praćenje pop-kulture, između ostaloga, rezultirati i glazbenim projektom kojega je osmislio i vodio a čiji je epilog svojevrsna zbirka pjesama u rock-obradi (“Pesme iznad Istoka i Zapada”) na stihove srpskoga sveca, vladike Nikolaja Velimirovića, kanonizirana 2003., osnivača ideologije srpskoga svetosavskoga nacionalizma, najistaknutijega Hitlerova apologeta u Srbiji i najžešćega antisemita te duhovnog oca Zbora Dimitrija Ljotića. Ćulibrk je teologiju studirao na pravoslavnim bogoslovnim fakultetima u Beogradu i Srbinju, a magisterij iz židovske kulture u Yad Vashemu i na Hebrejskom sveučilištu u Jeruzalemu, te je dobitnik nagrade Golde Meir za 2004. godinu, tečno govori engleski, ruski i hebrejski, a služi se njemačkim i grčkim uz još nekoliko slavenskih jezika. Što je posebno zanimljivo, on je pričuvni časnik niške 63. padobranske brigade, neposredno nakon rata na Kosovu bio je na čelu tzv. Kancelarije Odbora za Kosovo i Metohiju Svetog arhijerejskog sabora u Pećkoj patrijaršiji, a trenutno je predsjednik Upravnog odbora SPC-a za Jasenovac i predstavnik u Jeruzalemu, na kojega je nedavno oživio u hrvatskoj javnosti kada je policija na pograničnom prijelazu Bajakovo zaustavila i u Srbiju vratila 11 časnika i pitomaca Vojske Srbije s vojnim odorama u vozilu koji su navodno krenuli na obilježavanje svježe smišljena komemorativna nadnevka pod nazivom “Dan jasenovačkih novomučenika” u manastiru Svetog Jovana Krstitelja u Jasenovcu, tobože na “službeni poziv” upravo – episkopa Ćulibrka!?

Apstrahirajući, dakle, većinu hektički izrečena i priručno nabacana sadržaja u gotovo dvosatnom sijelu, moju je pozornost najviše privukao (žestoki kritički) osvrt episkopa Jovana na srbijanski (!) “državni projekt revizije”, kojega je započeo primjedbom o “cirkusantu Greifu”, što će u jednom trenutku Predrag Marković podignuti na veću potenciju, nazvavši ga “budaletinom Greifom” te tako iznenadivši sve one što su iole upućeni u presjek lika i djela samoga Markovića, a koji je u općoj javnosti – barem sudeći po gotovo svakodnevnim zapaljivim nastupima na srbijanskim televizijama s nacionalnom frekvencijom i u tamošnjim neopisivim tabloidima – daleko poznatiji kao dužnosnik negdašnje Miloševićeve Socijalističke partije Srbije (SPS) kojoj je na čelu Ivica Dačić, a koji se s Greifom bavi već opisanim poganim poslovima, nego po svojim povijesnim istraživanjima.

Ukratko, evo kako je episkop Ćulibrk – koliko je poznato, prvi na tako jasan način u srpsko/srbijanskim ostrašćenim – progovorio o problemu srbijanskoga državnoga revizionizma i problemu srbijanske historiografske etike:

– Mi sada imamo slučaj revizionizma u Srbiji i u Republici Srpskoj koji je masivan s naše strane, koji je podrška lažnoj priči s profesorom Gideonom Greifom koji se pojavio u Srbiji. Svi znamo tko je on, profesionalni historičari znaju, svi znaju tko je on, svi znaju da je on cirkus. Jer, Greif već govori o milijun i 400.000 žrtava Jasenovca, znači, ne više niti o 700.000, nego o 1.400.000, a nauka, struka, šuti! Kao što je šutjela u drugoj polovici 1980-ih, kada su pisci, pjesnici, “Duga”, novinari, otvarali ključna pitanja i probleme na području bivše Jugoslavije, a Branko Petranović, veliki korifej, pisao pohvalnu kritiku knjige onoga nesretnog (Milana) Bulajića o Donjoj Gradini, gdje je on ustanovio da je bilo milijun i 100.000 žrtava Jasenovca. Znači, postavlja se ozbiljno pitanje etike u historiografskoj struci! Znači, imamo državni projekt revizije, nemojmo se zavaravati, u Srbiji, koji gori, a za struku to ne postoji! Struka se ponaša kao da se to događa u nekoj drugoj državi. Odgovoriti na to možemo jedino na ovaj način, ako smo svi zajedno, ljudi koji se time bave. Kao što se svatko ovdje, ili bilo gdje drugdje, opravdano bori protiv toga da je Jasenovac bio nekakvo lječilište ili banja, isto tako smo se dužni oglasiti i u ovom slučaju! Jer, imate sad tu nesretnu Greifovu knjigu (nap. „Jasenovac – Aušvic Balkana”) za koju vam je potrebna omanja dizalica da biste je podigli, koja košta stotinjak eura i čija nam je ozbiljna analiza nužna, jer je to čisti revizionizam, uz to nagrađena nagradama i od Srbije i od Republike Srpske, što je skandal.

Опрема: Стање ствари

(Dnevno.hr, 1. 10. 2019)



Категорије:Преносимо

Ознаке:, , ,

2 replies

  1. Оно што нису учинили станизација, санкције и НАТО бомбе на добром путу су да заврше инсајдери страних и непријатељских служби и држава, убачени у СПЦ и државне институције првога реда. Срби никада нису били ближе поразу. Све је постало велики бизнис. Постало је уносно поново убијати мртве Србе. Србе на Србе више није реторичка крилатица. Још само да почну да суде шачици преосталих српских родољуба. Брига о националном интересу свела се на спорадични ентузијазам. Бог нек нам је у помоћи.

    Свиђа ми се

  2. ПИТАЊЕ:
    Која је разлика у карактеризацији Гидеона Грајфа у два последња написа Mate Bašićа и Вељка Ђурића (на СС-у).

    ОДГОВОР:
    Ова друга је писана ћирилицом.

    Свиђа ми се

Пошаљите коментар

Попуните детаље испод или притисните на иконицу да бисте се пријавили:

WordPress.com лого

Коментаришет користећи свој WordPress.com налог. Одјавите се /  Промени )

Google photo

Коментаришет користећи свој Google налог. Одјавите се /  Промени )

Слика на Твитеру

Коментаришет користећи свој Twitter налог. Одјавите се /  Промени )

Фејсбукова фотографија

Коментаришет користећи свој Facebook налог. Одјавите се /  Промени )

Повезивање са %s