Jure Vujić: Crna knjiga globalizacije

Thomas Guénolé, francuski politolog i esejist, pokazuje kako je globalizacija uzrokovala više od 400 milijuna žrtava, između 1992. i 2018.

Foto: Busiweek

Gotovo da danas ne postoji ni jedan popularni društveni masovni fenomen koji nema svoju drugu negativnu stranu priče, svoju „crnu knjigu“ pa tako imamo „crnu knjigu sporta“; „crnu knjigu cenzure“, „crnu knjigu autizma“, „crnu knjigu Francuske revolucije“, „crnu knjigu CIA-e itd..

Najpoznatija je široj publici „Crna knjiga komunizma“ ( 20 milijuna žrtava samo za Sovjetski savez). Međutim, tko bi se osudio napisati crnu knjigu „sretne globalizacije“, koja zbog svojih velikih tehno-komunikacijskih pomaka i povezivanja čovječanstva unutar potrošačkog raja „globalnog sela“, naizgled je nedodirljivi i poželjni vrhunac postignuća čovječanstva? U raskrinkavanju te dogme bezgrešnosti i nepovredivosti globalizacije se upustio Thomas Guénolé, francuski politolog i esejist koji je prošle godine objavio knjigu “ Crna knjia globalizacije, Koronavirus, pljačkaški ratovi, glad, bolesti, moderno ropstvo, zagađenje … globalizacija ubija“. Autor pokazuje kako je globalizacija uzrokovala više od 400 milijuna žrtava , između 1992. i 2018. i to ne računajući žrtve trenutne zdravstvene Covid krize. Drugim riječima, prema autoru, žrtve Covid-19, i ako traumatične, samo su „drvo koje skriva šumu od samih žrtava globalizacije“.

Naravno, glolalizacija nije od jučer, a autor temelji svoje razmišljanja između ostalog, na samoj genezi i usponu kapitalizma u 15. stoljeću i na izgradnji ratne ekonomije, u Sjedinjenim Državama, od Drugog svjetskog rata pa nadalje, pokušavajući izmjeriti ljudski i socijalno trošak dominantnog neoliberalnog ekonomskog sustava. Na temelju proučavanja ključnih faza koje su dovele do tržišne deregulacije financijskih tržišta u korist sjevernih bogatih zemalja, knjiga rasvjetljava učinke neoliberalizma na lokalnoj i međunarodnoj razini: uništavanje ekosustava, privatizacija javnih sektora, nejednakosti u pristupu zdravstvenoj zaštiti, koncentracija bogatstva, zagađenje atmosfere, pogoršanje radnih uvjeta itd.

Foto: Večernji list

Autor identificira pet kriterija za definiranje globalizacije. Prvo, riječ je o integriranoj planetarnoj trgovinskoj mreži i o sustavu dominacije u kojoj glavna supersila SAD nameće pravila: na primjer, Sjedinjene Države su uspostavile WTO-a i MMF-a, organizacije koje su konkretno postavile vrlo veliki dio pravila globalizacije. Glavni tok ekonomske ideološki misli podudara se s interesima američke velesile. Drugi kriterij se odnosi na grabežljivost i izrabljivanje resursa najslabijih, kao što je otimanje obradive zemlje u Etiopiji, ali i porobljavanje stanovništva koje tamo živi, kao što je na primjer neo-ropstvo u tekstilnoj industriji u Bangladešu. Posljednji kriterij ukazuje na ovaj sustav koji uzrokuje milijune mrtvih .U genealogiji globalizacije autor iznosi razne faze : prva globalizacija bila je španjolsko-portugalska globalizacija, koja je uzrokovala 8 milijuna smrtnih slučajeva, samo u rudnicima srebra u Potosiju, uglavnom robovi Inka i deportirani iz Afrike. Druga je bila engleska globalizacija, koja je samo u Velikoj indijskoj gladi 1770. uzrokovala 10 milijuna smrtnih slučajeva, uzrokovana masovnom pretvorbom obradive zemlje u polja maka od strane istočnoindijske komapanije.Po mišljenju autora, danas živimo u trećoj zapadno-američkoj globalizaciji koja je započela padom berlinskog zida i raspadom Sovjetskog saveza.

Epidemija koronavirusa bila je duboka globalna trauma: gotovo milijardu ljudskih bića moralo je biti zatvoreno u nekih trideset i pet zemalja, a deseci tisuća umrli. Njegov gigantski ekonomski utjecaj kao „game changer“, također je bio brutalni pokazatelj opasnosti od globalizacije. Jer ako je epidemija bila okidač velike gospodarske recesije u kojoj se još uvijek borimo, globalizacija je bila bure baruta. Ekstremna koncentracija globalnog industrijskog aparata u Kini, globalni lanci opskrbe, neobuzdana špekulacija financijskih tržišta, opći pritisak na smanjenje javne potrošnje, uključujući zdravstvenu potrošnju, sve su to simptomi globalnog ekonomskog sustava, koji je omogućio je poput „leptirovog učinka“ „ da virusna infekcija u Wuhana brzo uzrokuje globalnu smrtonosnu epidemiju i recesiju širom planete. Zbrajanje žrtava globalizacije obuhvača izravne, neizravne i kolateralne žrtve zbog izravnog učinka ili propusta : 600.000 umrlo je od američke invazije na Irak kako bi se preuzelo kontrolu nad naftnim resursima. 6,5 milijuna umrlo je u pljačkaškim ratovima, posebno u Kongo-Kinšasi zbog svog rudnog bogatstva. 11 milijuna je umrlo od gladi i ako se se proizvodi dovoljno hrane za prehranu cijelog čovječanstva. 60 milijuna umrlo je na radnom mjestu, odnosno od globalnog neoliberalnog pritiska prema smanjenje zdravstvenih i sigurnosnih uvjeta radne snage. 69 milijuna umrlo je od onečišćenja i zagađenja atmosfere, odnosno otrovnih ispuštanja ovog potrošačkog i produktivističkog globalnog ekonomskog sustava. 256 milijuna umrlo je od bolesti koje su se mogle izliječiti, odnosno zbog nejednake raspodjele resursa, a ne od samih bolesti.

U knjizi detaljno se opisuje razloge ovog zastrašujuće mašinerije. Primjerice, pod pritiskom MMF-a i Svjetske banke nekoliko je siromašnih zemalja moralno razvjati poljoprivredne izvozne proizvode (posebno banane) namijenjene bogatim zemljama i počele uvoziti hranu koju konzumiraju. Rezultat: svako povišenje cijena na svjetskom tržištu hrane uzrokuje ili pogoršava pothranjenost njihovog stanovništva, što je čak išlo toliko daleko da je izazvalo socijalne nerede i sukobe. U knjizi su registrirani 56 milijuna smrtnih slučajeva zbog loših radnih uvjeta. Kako je globalizacija globalno tržište bez globalne vladavine zakona i regulacije, ona dovodi do globalne utrke za što manje troškova i štednje na uvjetima za zdravlje i sigurnost radne snage: drugim riječima, mnoge zemlje koriste neo-ropstvo kao konkurentsku prednost. 69 milijuna mrtvih od ekološke katastrofe i umrli od zagađenja zraka: gobalizacija je za to odgovorna na dva načina. S jedne strane, to je potrošački i produktivistički planetarni sustav, s druge strane ovo je globalno tržište bez globalne regulacije koji dovodi do globalnog niveliranja ekoloških standarda proizvodnje i transporta: Štoviše, smrtnost od onečišćenja zraka je kolosalna upravo tamo gdje su koncentrirana najveće onečišćujuće industrijske aktivnosti: Kina i Indija, na primjer. Konačno, 256 milijuna ljudskih bića umrlo je od bolesti koje se mogu liječiti. Kada bolest koja se lako izliječi i dalje ubije milijune, ili kada postoje tretmani koji ljude održavaju na životu bez izlječenja, što je slučaj sa AIDS-om, pravi uzrok smrti je globalna nejednaka raspodjela zdravstvenih resursa,i pristup liječenju putem globalizacije. Primjerice, u 2015., bolest upala pluća ubila je gotovo milijun djece mlađe od 5 godina, iako je izlječiva.

Foto: Rojters

Autor se ne ograničana na iznošenje bilanse već i predlaže konkretne pristupe i mjere za zaustavljanje „nesretne globalizacije“, demantirajući poznatu ultraliberalnu globalističku paradigmu TINA „there is no alternative“. . Autor predlaže djelovanje koalicije sila, vjerojatno bez Sjedinjenih Država, koje bi provele porez na financijske tranzakcije, sa protekcionističkim mjerama protiv zemalja koje to ne slijede. Ista bi ta koalicija stvorila novu međunarodnu organizaciju: Fond za ljudski razvoj (FDH), financiranu iz ovog poreza na financijske tranzakcije. FDH bi financirao programe humanog razvoja i ekološke tranzicije u siromašnim zemljama. Zemlje članice bile bi države koalicije i siromašne zemlje, svaka sa jednim glasom i bez prava veta. Ukratko, postoji alternativa. Protuargument i činjenica da su nekada postojali sustavi čak i gori od globalizacije ne opravdava smrtnost od 400 milijuna kad se takvi slučajevi smrti moglo spriječiti. Primjerice, nije važno jesu li u Srednjem vijeku kuga ili velike druge epidemije desetkovale puno više populacije, i ne predstavlja valjani argument. Činjenica da je trenutna globalizacija dopustila 256 milijuna ljudi da umre od bolesti koje se mogu liječiti, odnosno da umre samo zbog uskraćivanja pristupa liječenju, čini ovaj sustav neobranjivim. Važnost ove knjige jest da demistificira višeslojni fenomen globalizacije kao ireverzibilni, spontani pokretač linearnog napretka, i uokviruje globalizaciju unutar ideoloških kontura i značenja kao konstrukcija društvene zbilje, na tragu razmišljanja o ideologiji Karla Mannheima ( Ideologija i utopija).

Naime, globalizcaija ili bolje rečena globalizam, je svojevrsni svjetonazorski ideološki projekt i diskurs o planetarnom gospodarskom, političkom, i kulturološkom ujedinjenu i kao takav nikada nije bio politički neutralan. U tom smislu, kritička teza Thomas Guénoléa u ovoj knjizi koji zagovara obrnuti proces de-globalizacije, podudara sa tezama drugih analitičara poput Manfred B. Stegnera koji smatraju kako je globalizacija dominantna ideologija s neoliberalnom agendom, a manje paradigma. Ako uzmemo ” cirkularne ili kružne posljedice globalizacije”, može se ustanoviti kako se negativni aspekti globalizacije pojavljuju u obliku “zloćudnog kruga” koji donosi siromaštvo, zagađenje okoliša, generira organizirani kriminal, etničke sukobe, te fundamentalizam i globalni terorizam.

Skraćenje naslova i oprema: Stanje stvari

(Večernji list, 21. 5. 2021)



Categories: Преносимо

Tags: , , , , , ,

Оставите коментар