Влада Србије: Десет хиљада динара за лекаре, пет хиљада казна за неношење маски

На седници је донета одлука да се запосленима у здравственим установама једнократно исплати новчана помоћ у износу од 10.000 динара

Фото: А. Васиљевић/Политика

На седници Владе Србије усвојен је Предлог закона о изменама и допунама Закона о заштити становништва од заразних болести који би требало обезбедити стриктно поштовање мера како би се заштитили здравље и животи грађана, сачувао здравствени систем, као и привреда земље.

Измене закона предвиђају увођење личних мера заштите и појачану одговорност грађана, за чије спровођење су надлежни поред санитарне, комунална инспекција и комунална милиција, како за физичка, тако и за правна лица, наводи се у саопштењу владе, преноси Танјуг.

Висина казни за неношење маски у затвореном простору и непоштовање физичке дистанце, остаће непромењена (5.000 динара за физичка лица и од 50.000 до 300.000 за правна лица), али ће њихова примена бити бржа и ефикаснија.

На седници је донета одлука да се запосленима у здравственим установама из Плана мреже здравствених установа једнократно исплати новчана помоћ у износу од 10.000 динара.

Део наслова и опрема: Стање ствари

(Политика, 5. 11. 2020)



Categories: Вести над вестима

Tags: , , , ,

3 replies

  1. Никада у историји Србије није био на власти већи о… од ових накарадних .

    7
    2
  2. u masku ne verujem a ruski preciscivac imam pa nek je bog u pomoci

    5
    1
  3. Pozdravljam novcanu pomoc za sve osobe (lekari, bolnicari, hitna pomoc i sl) koje su u stalnom i direktnom kontaktu sa koronom. Dobro bi bilo vec sada obecati slicnu pomoc kroz 6 meseci da bi se osoblje zadrzalo u bolnicama, da ne ide u EU.

    Mnogo se prethodnih meseci pisalo o tome da su medicinski radnici na izmaku snaga u borbi protiv korone. Podržavali smo ih, aplaudirali im, ali ne radimo ništa da im zaista pomognemo. Iscrpljeni od višemesečne borbe, bez dana odmora, neki su, poput anesteziologa Nemanje Dimića, stigli da napišu i pesmu u čast kolegama koji se bore protiv kovida-19 :

    Zvuci mašina

    Noć, stižem na posao i već na početku smene
    Sirena sa hitne najavljuje prijem iz Arene!
    Hitno je, dođite brzo, čoveku je loše
    Njegove životne funkcije se troše
    Skafander, maske, rukavice, viziri
    Obučeni samo pogled da viri
    A on gleda, za vazduh se bori, ječi
    Njegov pogled govori više od reči
    Modar je, boji se jer čeka ga krah
    Trudi se da poslednji uhvati dah!
    Kasno!!!
    Još jedna smrt, još jedna linija ravna
    A za nas je postao već prošlost davna
    Još jedna osoba, još jedan izgubljen život
    Dok u glavi odzvanja covidov kikot.
    Stali smo svi, sestre i lekari
    Al’ zvuk sa mašine, tišinu kvari
    Alarmira, smeta, remeti misli
    Pokrenite se! Covid će novi slučaj da smisli!
    Stvara mučninu, glavobolju, jezu
    Koga će sledećeg da nam dovezu
    Taj prokleti zvuk, da li će stati
    Dokle će naše živote da prati?
    Sa njime ležem, sa njime se budim, verovatno ga i sanjam
    Al’ kad ustanem tugu sa lica sklanjam
    Jer želim da, ujutru, kad me vide moji
    Pomisle da ispred njih i dalje isti čovek stoji
    Onaj čovek vedrog duha, nasmejan, čiji je visoki let
    Imao snage da promeni svet!
    Ali ja nisam isti, ni mi nismo isti
    Jer ni u glavi, ni u duši, mi više nismo čisti!
    Previše smrti, previše tuge za kratko vreme
    Nisu uspeli za ovo da nas spreme
    Da svake se sekunde, minuta, sata
    Borimo za život nečijeg oca, nečijeg brata
    Nečije majke, nečije sestre, nečije žene
    Gledajući koliko brzo, život može da uvene
    A onda sve stane, dođe kraj smene
    Došlo je vreme kući da se krene!
    Kako ?!?!?!?!
    Sa suzom u očima, pognute glave
    Koračam do kuće, dok misli me dave
    Razmišljam dok drugi idu u izlaske
    Dete me još uvek ne zna bez maske!
    E tada umor pređe u bes,
    Bol u ljutnju, tuga u stres
    Kada će ljudi konačno da shvate
    Da covid ne daje kredit na rate
    On dolazi tiho, a odlazi glasno
    Dok vama još uvek to nije baš jasno
    Al’ bojim se posle će već biti kasno
    Jer nažalost virus se ne bori časno
    Već podmuklo, mučki, napada s leđa
    A onda se šepuri medicinu vređa
    Skraćuje prosečni životni vek
    I zna da trenutno ne postoji lek.
    Stižem do stana, stavljam osmeh na lice
    Pa pravac na ribanje da skinem sve klice
    Preko maske poljubim dete i ženu
    Legnem i čekam narednu smenu.
    Ustajem već, jer smeta mi tišina
    Čekaju me kovid i zvuci mašina.

    Nemanja DIMIC

Оставите коментар

Discover more from Стање ствари

Subscribe now to keep reading and get access to the full archive.

Continue reading