Da se nije radilo o izjavi tek za jednokratnu upotrebu svjedoči spontano reagiranje episkopa Jovana tijekom izlaganja njegova starijeg kolege, Atanasija Jeftića (84) na jednom humku Spomen područja Jasenovac

Епископи Атанасије Јевтић и Јован Ћулибрк (Фото: Google/Sbplus.hr)

Први пут објављено 27. 9. 2019.

Nakon što je episkop (u mirovini) Jeftić počeo govoriti o „700 hiljada ubijenih Srba” u Jasenovcu, Jovan Ćulibrk je spontano uzviknuo: “Prekinite vladiko, nije ih bilo toliko…”. Vjerojatno šokiran imperativnom upadicom kolege po struci i brata dakako, Jeftić je prekinuo govoriti ‘ratnohuškački’.

Uvelikom intervju, kojeg je Jutarnji list objavio 27. veljače 2016. godine pod naslovom: ‘Komunistička optužnica ne može biti polazna točka razgovora o Stepincu’, episkop Pakračko-slavonski Jovan Ćulibrk (rođen 16. travnja 1965. godine u Zenici) referirajući se na konstataciju novinara kako je „na kraju liturgije u jasenovačkoj crkvi patrijarh Irinej govorio o ‘stotinama tisuća’ ubijenih Srba na području logora Jasenovac… kazao je:

„Što se tiče brojeva stradalih u sistemu koncentracionih i logora smrti Jasenovac, vrijedi ponoviti da konfuzija oko njih nastaje isključivo zbog toga što socijalistička Jugoslavija, a ni zemlje nastale njenim raspadom, nije uložila dovoljno ni sredstava, ni rada ni ljudi da bi se došlo do pouzdanih naučnih rezultata.

Nakon što su donesene prvobitne procjene broja žrtava – uglavnom oko 1948. godine – normalne zemlje su osnovale ili zadužile posebne naučne institucije da se bave detaljnim proučavanjem karakteristika Drugog svjetskog rata, zločina koji su se desili u njemu, kao i broja žrtava.

Rezultati njihovog rada su dospjeli krajem osamdesetih godina i ponegdje su brojevi žrtava bili veći, ponegdje manje-više isti, a ponegdje manji u odnosu na prvobitne procjene.

Auschwitz predstavlja dobar primjer: prvobitne procjene govorile su o četiri miliona žrtava; konačni rezultati govore o broju od 1,1-1,5 miliona žrtava. Ogroman hijatus (šupljina, prekid veze… op.JZ) od četiri stotine tisuća govori nam da i u slučaju Jasenovca moramo računati na veliku marginu. Ta margina je velika kada se radi o mnogo sistematičnijoj nacističkoj industriji smrti i može se očekivati da će ona biti još veća, u postotcima, kada je u pitanju NDH.

Bez dugotrajnog i posvećenog rada većeg broja naučnika, nikada nećemo imati ni približan broj stradalih i tko god, u ovom trenutku, pretenduje da vlada konačnim brojem žrtava, jednostavno je – i tu ne biram riječi – pretenciozni amater.

Konfuzija oko broja žrtava u Jasenovcu, NDH i Jugoslaviji uopšte je predmet zgražavanja u međunarodnim naučnim krugovima; možda najsvježija – barem u pristupu – enciklopedija holokausta, ona Waltera Laquera, iznosi broj od stotinu do sedam stotina tisuća žrtava Jasenovca. To je apsurdno ali se bojati da će taj apsurd biti još očigledniji u novijim izdanjima enciklopedija i opštih pregleda”, zaključio je tad episkop Jovan.

Ефраим Зуроф и Јован Ћулибрк (Фото: Танјуг)

Da se nije radilo o izjavi tek za jednokratnu upotrebu svjedoči spontano reagiranje episkopa Jovan tijekom izlaganja njegova starijeg kolege, Atanasija Jeftića (84) na jednom humku Spomen područja Jasenovac, održanog dvije i pol godine nakon tog intervjua, 8. rujna 2018.

Naime, nakon što je episkop (u mirovini) Jeftić počeo govoriti o “700 hiljada ubijenih Srba” u Jasenovcu, Jovan Ćulibrk je spontano uzviknuo: “Prekinite vladiko, nije ih bilo toliko…”. Vjerojatno šokiran imperativnom upadicom kolege po struci i brata dakako, Jeftić je prekinuo govoriti ‘ratnohuškački’.

Mada je naš izvor vrlo pouzdan, zbog neobičnosti događaja, kontaktirali smo episkopova tajnika Đorđa s ciljem potvrđivanja ili demantiranja informacije.

– Po episkopu Jovan ovlašten sam prenijeti vam kako on svoje stavove o broju žrtava u Jasenovcu temelji na naučnim spoznajama, a ne na predanjima, bio je kratak i jasan tajnik Đorđe, ne želeći tome bilo što dodati ili oduzeti.

Što je i razumljivo. Nije isto biti episkop u istočnoj Hercegovini i u Pakracu, sve da imaju ista stajališta o ovako osjetljivoj temi, a nemaju. Naime, neki velikodostojnici Srpske pravoslavne crkve proslavili su se svojom izrazito velikosrpskom, a često i ratnohuškačkom retorikom, dok Jovan, izgleda, pokušava biti vjerski vođa koji svoje stavove utemeljuje u znanosti, a ne u mitovima.

Bez vidljivih razlika u toj oblasti, prevelik dio klera ‘Crkve u Hrvata’, po sadržaju i namjeni svojih poslanica, puno su bliži kolegama pravoslavnim episkopima u Beogradu, nego katoličkim biskupima u Rimu. Sisački biskup Vlado Košić, na primjer, po namjeni svojih istupa, puno je bliži velikosrpskom i ratnohuškačkom vladiki Lukijanu, koji je do 1991. bio Pakračko-slavonski episkop, nego miroljubivom kršćanskom kozmopoliti Papi Franji.

Mada je u pitanju bila izuzetno vrijedna informacija, temeljem koje je moguće zaključiti kako nisu svi klerici svjesni krivotvoritelji povijesnih istina i/ili huškači na međunacionalnu mržnju, nismo pronašli niti jedan medij koji je to zabilježio. Ni lijevi ni desni, ni hrvatski ni srpski. A nije da ih tamo nije bilo. Medija. Izgleda, taj incident bez presedana nikome nije koristan.

Допуна наслова и опрема: Стање ствари

(Sbplus.hr, 12. 9. 2018)

Categories: Преносимо

Tags: Јасеновац, Јован Ћулибрк, владика Атанасије (Јевтић), геноцид над Србима