Moazzam Begg, bivši zatvorenik američkih zatvora Bagram i Guantanamo, dao je intervju za RT te ispričao svoje doživljaje u zatvoreništvu. Potvrdio je ono što se već i ranije spekuliralo – informacije koje je američka CIA od zatvorenika dobivala mučenjem često su bile lažne. Begg priznaje kako je izmišljao stvari samo kako bi prekinuo mučenje.
Podsjetimo, ovog tjedna američko vijeće za obavještajna pitanja pri Kongresu objavilo je – unatoč velikom protivljenju CIA i drugih obavještajnih krugova – izvještaj u kojem se dokumentira mučenje zatvorenika, uključujući i na prostoru tzv. „crnih zona“, tajnih lokacija, po Europi i drugdje.
Begg je pušten iz zloglasnog zatvora Guantanamo nakon tri godine što je bio držan tamo – i na prostoru zatvora Bagram u Afganistanu – bez ikakve optužnice. Ističe kako je u zarobljeništvu bio često tučen te kako su mu uskraćivali spavanje. Begg danas živi u Britaniji te vodi kampanju za prava zatvorenika.
U intervjuu je rekao kako su britanske i američke tajne službe blisko surađivale. Štoviše, ističe kako su ga često ispitivali agenti britanskih službi MI5 i MI6. Navodi kako su jednog njegovog prijatelja u zatvoru, Shakera Aamera, udarali glavom o zid.
„Kada vas muče reći ćete sve samo da prestanu“, priča Begg te navodi kako je u jednom slučaju svojim mučiteljima dao kompletan fizički opis osobe koju zapravo nikada u životu nije niti vidio. To još jednom potvrđuje kako barbarstvo američkih tajnih službi ne samo da je nedopustivo iz humanog aspekta već je i krajnje upitna „učinkovitost“ mučenja kao metoda dobivanja obavještajnih informacija.
„Držali su me u sobi. Ruke su mi iza leđa vezali za noge. Udarali su me i stavili mi kapuljaču preko glave. Onda su je podigli i pokazali su mi sliku žene i djeteta. Iz susjedne sobe sam čuo ženski vrisak, rečeno mi je da se radi o mojoj supruzi“, priča Begg.
U drugom intervjuu, za Press TV, Begg se osvrnuo i na korelaciju između mučenja i pojave ISIL-a. Ističe kako je ISIL zapravo proizvod CIA-inog mučenja.
CIA-ini zarobljenici mučeni su u američkim zatvorima izvan teritorija SAD-a, kao i na prostoru pojedinih europskih zemalja kao što je Poljska dok su u isto vrijeme brojne europske države direktno sudjelovale u ovom kriminalnom procesu dajući CIA-i svoje zračne luke za transfer ilegalno zatočenih ljudi.
Kada CIA nije uspjela „izvući“ informacije iz zarobljenika neki od njih su slani i na još strašnija mjesta, primjerice u Uzbekistan otkuda se mnogi, prema iskazu bivšeg britanskog ambasadora u Taškentu, nikada nisu vratili.
Кратка веза до ове странице: http://wp.me/p3RqN8-2Qn